KOMENTAR DANA: Čestitke na ukidanju „bijeloga kruha“

20. travnja 2017., 14:19

SARAJEVO – Ministarstvo financija i trezora predložilo a Vijeće ministara je pruhvatilo i donijelo Odluku o stavljanju van snage pravnog akta kojega smo zvali i znali kao „bijeli kruh“, stručno nazivanog kao produženi radopravni status izabranih osoba i imenovanih dužnosnika u institucijama Bosne i Hercegovine, a nestručno i laičkim rječnikom običnog građanina ove države kazano, dodatno izrabljivanje proračuna i naroda od strane onih koji su to činili i prethodne četiri godine usput ne napravivši ništa.

Stoga je za pohvalu da se takvo nešto i ukine. Državni aparat je složeni mehanizam i upravljati njime nije nimalo lako. Za to trebaju sposobni i pametni ljudi, ali i prije svega čak, pošteni i radišni ljudi koji neće iskoristiti ovlasti koje imaju da bi si priskrbilki dobit usput oštećujući državu i njene građane.

Shodno tome, gledajući političare odnosno izabrane dužnosnike u zakonodavne instance vlasti koji su potom birali izvršnu vlast da upravlja državom, gledajući njihov učinak kojeg je najlakše vidjeti u stvarnosti, u zbilji bosanskohercegovačke svakodnevnice, možemo doći do jednostavnog zaključka da je „bijeli kruh“ bio i ostao jedna od najvećih budalaština ove države i svedojedne vlasti do sada. S njim se po količini nelogičnosti može mjeriti jedino situacija u kojoj menadžer propale firme sebi isplati višemilijunski godišnji bonus.

Zašto? Pa nekako se čini da bi bonuse u menadžerskom svijetu, baš kao i produžene blagodati nakon isteka mandata u političkom, trebali dobiti oni koji su učinili nešto pozitivno, radili dobro i transparentno, poduzeli nešto za opću dobrobit. Koliko prstiju jedne ruke treba da bi se nabrojilo sve takvo u posljednjih dvadeset godina što je napravila državna, ali i entitetske vlasti u Bosni i Hercegovini?

Gledajući ukupno stanje u državi a od pojedinačnih primjera nabrajati socijalnu komponentu, broj zaposlenih, nezaposlenih i umirovljenika, ekonomsko-platežnu moć države i građana, demografsku sliku i sve ostalo što državu čini državom i što je mjerljivo statističkim pokazateljima, što je to toliko pozitivno da bi našim dužnosnicima nakon četiri godine ionako prevelikih blagodati obnašanja dužnosti u parlamentu i minimalnog napora u radu, trebalo još produžiti iste blagodati... za godinu dana u punom pa u pola iznosa za legalan nerad? Jer ono što oni (ne)rade dok su zastupnici ionako neće nitko odgovarati, a još bi im trebalo za taj (ne)rad omogućiti dodatno crpljenje proračuna u kojem ionako nema investicijskih stavki već većinom služi za dijeljenje plaća i krpanje dugova opet izabranih dužnosnika.

No pitat nas je zašto sebi ukinuti takvu blagodat jer dosadašnjim njenim iskorištavačima obraz nije do sada smetao da mirno uzmu još godinu dana primanja s jasala? Možda se ne očekuje skora smjena vlasti pa ove što ju sada obnašaju neće biti moguće smjeniti, ostat će isti i neće ni biti potrebe za „bijelim kruhom“. Ili su četiri godine sasvim dovoljne…

Međutim na ljevici se već sada udružuju snage i ozbiljno se pripremaju za sljedeće opće izbore te računaju na pobjedu, na to da će narodu dozlogrditi još godinu i pol „nacionalističkih“ stranaka na vlasti. A i nekadašnji federalni ministar Ivanković-Lijanović najavljuje na široko pobjedu, ukidanje županija i svašta nešto. Zato su možda vladajući požurili s ukidanjem „bijeloga kruha“. Izgubiti vlast pa ne ostvariti ono što si sam ukinuo bio bi presedan prve klase u BiH. Ali nije kasno da se po potrebi kruh njihov svakdašnji ponovno aktivira ako se osjeti da će nastupiti tektonski poremećaji vlasti. Ili su toliko samouvjereni da misle da će vladati još dugo, dugo, dugo… na radost svih nas podanika.

Nas podanika koji svakako ne osjetimo nikakve promjene na vlastitoj koži i na vlastitom primjeru, tko god bio na vlasti, postojao bijeli kruh ili ne. Ali njegovo ukidanje dođe kao melem na ranu, ne znamo zašto. Možda jer nas to podsjeća da su i političari ipak samo ljudi i da nemaju božanske moći. Odnosno, da neće baš svaka odluka ove države isključivo njima na korist. Pa, eto, drago naše VM-a, hvala.

Autor: Marko Čuljak / Dnevno.ba
Više iz kategorije Kolumne